Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
sumnjati — súmnjati nesvrš. <prez. sȗmnjām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (u koga, što) osjećati sumnju, nemati povjerenja 2. (na koga, na što) pomišljati na koga kao krivca; sumnjičiti 3. (Ø) osjećati nevjericu, ne smatrati pouzdanim … Hrvatski jezični portal
súmnjati — am nedov. (ū) zastar. sumiti: sumnjati drug drugega … Slovar slovenskega knjižnega jezika
posumnjati — posúmnjati svrš. <prez. pòsūmnjām, pril. pr. āvši, prid. rad. posúmnjao> DEFINICIJA početi sumnjati, malo sumnjati, osjetiti sumnju ETIMOLOGIJA po + v. sumnjati … Hrvatski jezični portal
posúmnjati — svrš. 〈prez. pòsūmnjām, pril. pr. āvši, prid. rad. posúmnjao〉 početi sumnjati, malo sumnjati, osjetiti sumnju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čı̏sto — čı̏sto1 pril. 1. {{001f}}na čist način, bez onoga što bi kvarilo čistoću ili jasnoću 2. {{001f}}a. {{001f}}bistro, jasno, vedro b. {{001f}}jasno, razgovijetno (ob. uz gl. govoriti, razumjeti i sl.) ⃞ {{001f}}∼ se plašim žarg. plašim se, bojim se; … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nesumnjiv — nesùmnjiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ne dopušta sumnju, o kojem se ne može sumnjati, koji se ne dovodi u pitanje ETIMOLOGIJA ne + v. sumnjati, sumnjiv … Hrvatski jezični portal
osumnjičiti — osùmnjičiti (koga) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. osùmnjičen> DEFINICIJA 1. sumnjati u koga, bacati sumnju na koga 2. pravn. pokrenuti postupak prikupljanja dokaza ETIMOLOGIJA o (b) + v. sumnjati, sumnja … Hrvatski jezični portal
čisto — čȉsto [b] (I)[/b] pril. DEFINICIJA 1. na čist način, bez onoga što bi kvarilo čistoću ili jasnoću 2. a. bistro, jasno, vedro b. jasno, razgovijetno (ob. uz gl. govoriti, razumjeti i sl.) FRAZEOLOGIJA čisto se plašim žarg. plašim se, bojim se;… … Hrvatski jezični portal
bòjati se — (koga) nesvrš. 〈prez. jīm se, pril. sad. jēći se, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}osjećati strah, plašiti se, strepjeti 2. {{001f}}ekspr. sumnjati, dvojiti [želim im sve najbolje, ali bojim se da neće uspjeti ostvariti svoje ideje] ⃞ {{001f}}ne bojim se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dvòjben — prid. 〈odr. ī〉 koji je problematičan u sadržaju, u kojega/koji se može sumnjati, oko kojega se javlja dvojba [∼a izjava; ∼ postupak]; sumnjiv, neuvjerljiv, problematičan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
