- sôlo
- sôlo1 m 〈N mn -a〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}glazb. {{c=0}}glazbeni komad ili njegov dio za jednog izvođača (instrument ili pjevača) 2. {{001f}}a. {{001f}}u širem smislu, dionica unutar većeg instrumentalnog ili vokalnog sastava, koja se izdvaja samostalnim izvođenjem; ansambl preuzima ulogu podređenog pratioca b. {{001f}}onaj koji svira ili pjeva solističku dionicu{{/c}}✧ {{001f}}tal. ← lat.————————sôlo2 prid. 〈indekl.〉 {{c=0}}ili prefiksoid uz neke riječi označuje da pojedinac sam obavlja neku radnju {{/c}}[∼ pjevač; ∼ svirač; ∼ plesač]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼ akcija (∼ prodor) sport {{c=0}}u nekim momčadskim sportskim igrama napad u kojem igrač sam izvrši prodor prema vratima ili košu; {{/c}}∼ igrač {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}sport {{c=0}}onaj koji previše izvodi pojedinačne kombinacije i ne surađuje dovoljno s drugima u kolektivnoj igri (u rukometu, nogometu itd.) b. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}onaj koji u političkom ili javnom životu nastupa sam, bez pomoći stranke, neke institucije, društva, klike itd., koji nije vezan posebnim obzirima, stegom ili dogovorenom taktikom; slobodni strijelac; {{/c}}∼ pjesma glazb. {{c=0}}komorni vokalno-instrumentalni oblik za glas i klavir ili manji instrumentalni sastav, rjeđe orkestar⃞ {{001f}}{{/c}}∼ trinker reg. žarg. {{c=0}}onaj kojemu nije potrebno društvo ni posebna prilika da bi se odao piću, onaj koji sam pije{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.