Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
blejati — bléjati nesvrš. <prez. jīm, pril. sad. jēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) oglašavati se kao ovca i janjad; blečati, blekati 2. (Ø, u što) pejor. gledati u što dugo bez razumijevanja, usp. blenuti ETIMOLOGIJA vidi ble ble … Hrvatski jezični portal
bléjati — am nedov. (ẹ̄) oglašati se z zategnjenim, enakomerno tresočim se glasom: koze, ovce, telički blejajo; žalostno blejati … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zablejati — zabléjati (se) svrš. <prez. jīm (se), pril. pr. jīvši (se), prid. rad. zabléjao (se)> DEFINICIJA 1. (Ø) početi blejati, blejiti 2. (se u što) pren. glupo se zagledati u što; zablenuti se, blenuti ETIMOLOGIJA za + v. ble ble, blejati … Hrvatski jezični portal
blȅnuti — (∅) svrš. 〈prez. blȅnēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. blȅnuo〉 gledati tupo, besvjesno, odsutno, {{c=1}}usp. {{ref}}blejati (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
békati — nesvrš. 〈prez. bêčēm, pril. sad. bêčūći, gl. im. ānje〉 glasati se kao ovca; blejati, bečati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zabléjati — (∅, se) svrš. 〈prez. jīm (se), pril. pr. jīvši (se), prid. rad. zabléjao (se)〉 1. {{001f}}(∅) početi blejati, blejiti 2. {{001f}}(se u što) pren. glupo se zagledati u što; zablenuti se, blenuti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zijévati — zijéva|ti (∅) nesvrš. 〈prez. zijêvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}lagano otvarajući usta duboko udahnuti, a zatim produženo izdahnuti, ob. od pospanosti ili dosade 2. {{001f}}loše se zatvarati, loše prianjati; zjapiti 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zjȁkati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 razg. uludo provoditi vrijeme, ne raditi ništa; blejati, zijati, prodavati zjake … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bălăi — BĂLĂÍ vb. v. behăi. Trimis de siveco, 23.01.2009. Sursa: Sinonime bălăí (ăésc, ít), vb. – A behăi. Formaţie expresivă, cf. lat. balāre (› sp. balar), sb. blejati, germ. bellen. DAR credea în posibi … Dicționar Român
blenuti — blȅnuti (Ø) svrš. <prez. blȅnēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. blȅnuo> DEFINICIJA gledati tupo, besvjesno, odsutno, usp. blejati (2) ETIMOLOGIJA prasl. *blęsti (strus. bljasti: griješiti), v. blud, bludjeti ≃ lit. blęsti: spavati ≃ njem. blind … Hrvatski jezični portal
