Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
blaziran — blàzīrān prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je postao ravnodušan, neosjetljiv od zasićenosti 2. koji tašto glumi ravnodušnost; napuhnut, posprdan, umišljen ETIMOLOGIJA njem. blasiert ≃ fr. blasé … Hrvatski jezični portal
blazíran — a o prid. (ȋ) ekspr. čustveno otopel, izživet, naveličan: blaziran aristokrat; pravi blazirani svetovljan / njihovi blazirani obrazi; poslušala je njegovo blazirano govorjenje / sodobna blazirana civilizacija … Slovar slovenskega knjižnega jezika
blazirati — blazírati (se) dv. <prez. blàzīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA postati/postajati blaziran ETIMOLOGIJA vidi blaziran … Hrvatski jezični portal
blaziranost — blàzīrānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blaziran; ravnodušnost, otupjelost, zasićenost ETIMOLOGIJA vidi blaziran … Hrvatski jezični portal
blàzīrānōst — ž osobina onoga koji je blaziran; ravnodušnost, otupjelost, zasićenost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blazíranec — nca m (ȋ) ekspr. blaziran človek: sodobni kulturni blaziranci; meščanski blaziranec … Slovar slovenskega knjižnega jezika
