Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
svjetlucati — svjetlùcati (se) nesvrš. <prez. svjetlùcām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. odsjajivati, odbljeskivati 2. s prekidima i slabo svijetliti, vidjeti se kao svjetlo iz daljine [svjetlucaju zvijezde] ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
blijêskati — nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}povremeno jako zasvijetliti 2. {{001f}}sjajiti na mahove (o nekoj površini); blisikati, svjetlucati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fluorescírati — (∅) nesvrš. 〈prez. fluorèscīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}imati svojstvo fluorescencije 2. {{001f}}razg. (u neposrednu doživljaju) ljeskati se, ljeskutati se, svjetlucati, svijetliti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ljȅskati se — nesvrš. 〈prez. ām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje〉 knjiš. (o površini vode, ledu, pokorici snijega) lagano odbijati sjaj (od sunca i sl.); svjetlucati se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
palùcati — (∅, čime) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}brzo izbacivati i uvlačiti jezik [zmija paluca jezikom] 2. {{001f}}a. {{001f}}puštati plamen na mahove, plamsati b. {{001f}}svjetlucati, treperiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pramìnjati — nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 gorjeti treptavim svjetlom, svjetlucati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sijévati — (∅) nesvrš. 〈prez. sijêvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}kratkotrajno i snažno zasvijetliti; bljeskati [munje sijevaju, sijeva, bezl.] 2. {{001f}}odražavati svjetlost; svjetlucati, cakliti se [noževi su sijevali] 3. {{001f}}pren.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trèptjeti — (∅) nesvrš. 〈prez. tīm, pril. sad. tēći, imp. trèpći, gl. im. tānje〉 1. {{001f}}treptati 2. {{001f}}lepršati, vijoriti se 3. {{001f}}svjetlucati [trepću zvijezde] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zasvjetlùcati — (∅) svrš. 〈prez. zasvjetlùcām, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁsvjetlucao〉 naglo i nakratko početi svjetlucati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zr̀caliti se — nesvrš. 〈prez. zr̀calīm se, pril. sad. lēći se, gl. im. ljēnje〉 1. {{001f}}odbijati se od zrcala (o zrakama) 2. {{001f}}ljeskati se, svjetlucati se od odbijenog svjetla [»U mojoj krvi zrcale se nebesa.« J. Kaštelan] 3. {{001f}}ogledati se,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
