Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
svjedočiti — svjedòčiti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. davati izjavu o nekome ili nečemu kao svjedok 2. potvrđivati istinitost, vjerodostojnost čega; dokazivati [to nam svjedoči o bezobzirnosti napadača]… … Hrvatski jezični portal
posvjedočiti — posvjedòčiti (što) svrš. <prez. posvjèdočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. posvjèdočen> DEFINICIJA 1. izvršiti čin svjedočenja, iskazati ono što zna u svojstvu svjedoka, usp. svjedočiti 2. dati iskaz o čemu ili potvrditi iskaz koga drugoga… … Hrvatski jezični portal
lȁžno — pril. na lažan način, služeći se lažima, lažući [∼ svjedočiti] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mr̀tav — mr̀t|av prid. 〈odr. mȓtvī〉 1. {{001f}}koji je prestao živjeti, u kojemu više nema bioloških procesa; umro (za čovjeka), uginuo (za životinju), uvenuo (o biljkama) 2. {{001f}}meton. u kome ili u čemu nema više karakteristične aktivnosti, lišen… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posvjedòčiti — (što) svrš. 〈prez. posvjèdočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. posvjèdočen〉 1. {{001f}}izvršiti čin svjedočenja, iskazati ono što se zna u svojstvu svjedoka, {{c=1}}usp. {{ref}}svjedočiti{{/ref}} 2. {{001f}}dati iskaz o čemu ili potvrditi iskaz koga… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
protest — pròtest m DEFINICIJA 1. čin protestiranja, izražavanja nezadovoljstva i neslaganja s čim; prosvjed [izraziti protest] 2. individualni ili organizirani javni skup [organizirati protest] 3. pravn. a. u građanskom pravu, isprava kojom nadležno… … Hrvatski jezični portal
protestantizam — protestantìzam m <G zma> DEFINICIJA učenje, djelatnost i ukupnost zapadnih kršćanskih crkava i vjerskih zajednica oblikovanih od 16. st. sukladno idejama reformacije i odijeljenih od Rimokatoličke crkve ETIMOLOGIJA njem. Protestantismus ≃… … Hrvatski jezični portal
lažno — lȁžno pril. DEFINICIJA na lažan način, lažući, služeći se lažima [lažno svjedočiti] ETIMOLOGIJA vidi lagati … Hrvatski jezični portal
atest — àtest (atȅst) m <G mn àtēstā> DEFINICIJA pismena potvrda o porijeklu i kakvoći proizvoda ili robe [dobiti/imati atest]; atestat, svjedodžba ETIMOLOGIJA njem. Attest ≃ lat. attestari: svjedočiti … Hrvatski jezični portal
mrtav — mr̀tav prid. <odr. mȓtvī> DEFINICIJA 1. koji je prestao živjeti, u kojemu više nema bioloških procesa; uginuo (za životinju), umro (za čovjeka), uvenuo (o biljkama) 2. meton. u kome ili u čemu nema više karakteristične aktivnosti, lišen… … Hrvatski jezični portal
