- svȅmogūć
- svȅmogūć prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji sve može {{/c}}[Bog je ∼; ∼i Bog]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
svȅmogūć
Look at other dictionaries:
moći — mȍći[b] (I)[/b] (što) dv. <prez. mògu, mȍžeš, za predbuduću radnju mȍgnēm, aor. mògoh, impf. mȍgāh, pril. sad. mȍgūći, pril. pr. mȍgāvši, prid. trp. mȍgūć, prid. rad. mȍgao> DEFINICIJA 1. imati, izraziti mogućnosti [može biti tako kako… … Hrvatski jezični portal
