- stàsit
- stàsit prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji ima skladan stas; naočit, strojan{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
stàsit
Look at other dictionaries:
stasit — stàsit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ima skladan stas; naočit, strojan ETIMOLOGIJA vidi stas … Hrvatski jezični portal
stasít — a o prid., stasítejši (ȋ) knjiž. postaven: stasit fant; njegov oče je stasit; čedno, stasito dekle / postala je stasitejša, a ne debela … Slovar slovenskega knjižnega jezika
gòra — gòr|a ž 〈V gȍro, G mn górā〉 1. {{001f}}planina, ob. prema podjeli: niska (500 – 1000 m), srednje visine (1000 – 2000 m; zb. sredogorje); visoka (iznad 2000m) [Zagrebačka ∼a] 2. {{001f}}svaki šumovit kraj ⃞ {{001f}}∼a od čovjeka čovjek vrlo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȗs — kȗs1 m 〈N mn kȕsovi〉 komad čega [∼ kruha] ∆ {{001f}}∼ čovjeka naočit, stasit čovjek, komad čovjeka kȗs2 prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je bez repa, kojemu nedostaje rep; kusast 2. {{001f}}a. {{001f}}previše kratak b. {{001f}}previše skraćen ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàočit — prid. 〈odr. ī〉 koji pada u oči ljepotom stasa i lika; stasit, strojan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
strôjan — prid. 〈odr. jnī〉 knjiš. ekspr. (o osobi) koji je dobro građen, {{c=1}}usp. {{ref}}stasit{{/ref}}, {{ref}}naočit{{/ref}}, {{ref}}stamen{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stàsitōst — ž osobina onoga koji je stasit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
strojan — strȏjan prid. <odr. jnī> DEFINICIJA knjiš. ekspr., v. stasit, naočit, stamen (o osobi) ETIMOLOGIJA vidi stroj … Hrvatski jezični portal
stasitost — stàsitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je stasit ETIMOLOGIJA vidi stas … Hrvatski jezični portal
kus — kȗs1 m <N mn kȕsovi> DEFINICIJA komad čega [kus kruha] SINTAGMA kus čovjeka naočit, stasit čovjek, komad čovjeka ETIMOLOGIJA prasl. *kǫsъ (slov. kos, rus. kusók) … Hrvatski jezični portal
