- stàjāćī
- stàjāć|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}koji stoji, koji se ne kreće {{/c}}[∼a zvijezda]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}nepomičan 2. {{001f}}koji ne otječe {{/c}}[∼a voda], opr. tekući{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼a vojska {{c=0}}regularna vojska stalnog sastava, osnovna masa vojne sile koja nije sakupljena novačenjem{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.