strȃh

strȃh m 〈N mn strȁhovi/strȃsi ekspr.〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}psih. {{c=0}}neugodna emocija, stanje uznemirenosti i zabrinutosti kao fiziološki odgovor na naslućujući ili prepoznati izvor opasnosti (smrti, bolesti, kazne i sl.) {{/c}}[od ∼a da; od ∼a pred; u ∼u od; sa ∼om] {{c=0}}2. {{001f}}prestrašenost, zazor ili respekt {{/c}}[∼ od starijih] {{c=0}}3. {{001f}}zabrinutost za čiju sigurnost {{/c}}[u ∼u za njezin život]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}dobar je ∼ komu ga je Bog dao {{c=0}}nerazumna hrabrost nije dobra, valja se u opasnim prilikama razumno ponašati, oprez je majka mudrosti; {{/c}}nemaj ∼a! {{c=0}}ne boj se, nemoj se bojati!; {{/c}}nema ∼a {{c=0}}nema opasnosti; {{/c}}∼ i trepet {{c=0}}1. {{001f}}opće stanje velikog straha, strahovanje 2. {{001f}}onaj koji zadaje strah {{/c}}[on je ∼ i trepet]{{c=0}}; {{/c}}umrijeti od ∼a {{c=0}}silno se prestrašiti; {{/c}}utjerati (uliti) kome ∼ u kosti {{c=0}}nekoga silno zaplašiti; {{/c}}u ∼u su velike oči {{c=0}}preplašen čovjek posvuda vidi opasnost{{/c}}