- blȁto
- blȁt|o sr 〈G mn blȃtā〉 {{c=0}}1. {{001f}}meka smjesa raskvašene zemlje; glib, kal {{/c}}[ljekovito ∼o; sumporno ∼o; živo ∼o] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}prljavština, niskost, porok, društveno dno {{/c}}[bacati (nabacivati) se ∼om (na koga) (vući koga po ∼u), pren. klevetati] {{c=0}}3. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}zast. {{c=0}}jezero b. {{001f}}{{/c}}term. {{c=0}}veća voda stajaćica glibovita dna ili koja presušuje⃞ {{001f}}{{/c}}kao ∼a {{c=0}}vrlo mnogo; {{/c}}praviti od ∼a (koga) {{c=0}}onoga koga su uništili, onemogućili itd. ponovno stvarati i podizati jer tako potrebe traže (ob. u javnom životu); {{/c}}izvlačiti kola iz ∼a {{c=0}}spasavati iz velike bijede, nevolje ili sramote; {{/c}}kad je kiša ∼o je {{c=0}}(dodatak na svoje ili tuđe riječi koje glase »tako je« ili se izgovori cijela fraza tako je, kad je kiša ∼o je kad se želi reći da je zaključak vrlo lako izvediv i da se ništa ne može problemizirati, bitno dodati ili bilo čime proširiti što bi unijelo više smisla u ono što je rečeno){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.