strȕgnuti

strȕgnuti svrš. 〈prez. -ēm, pril. pr. -ūvši, imp. strȕgni, prid. rad. strȕgnuo〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}strugati{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(∅) pren. razg. {{c=0}}pobjeći krišom, potajno, izgubiti se{{/c}}