blȁgoslōv

blȁgoslōv m {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}bibl. {{c=0}}zazivanje nad nekim (ob. oca na samrti nad djecom) za moć plodnosti i života, za materijalno obilje i društveni položaj b. {{001f}}{{/c}}kršć. {{c=0}}čin koji obavlja posvećena osoba (svećenik), kojim se, po zazivu Božjem, blagoslovljenoj osobi želi Božja zaštita na poseban način, spada u niz obreda koji se zovu sakramentalije (može biti posebna molitva i posebna religiozna simbolika) 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}čin odobravanja {{/c}}[dobiti čiji ∼; dati svoj ∼ dati odobrenje, odobriti]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}čekati ∼ Božji iron. {{c=0}}za onoga koji troši vrijeme, čeka da mu nešto dođe samo, da padne s neba; {{/c}}dati svoj ∼ {{c=0}}dati odobrenje, odobriti; {{/c}}početi s ∼om (Božjim) {{c=0}}1. {{001f}}s nadom na dobro 2. {{001f}}onda kad je dobro; {{/c}}nema tu ∼a {{c=0}}nema tu nade na uspjeh, ne radi se dobro, nema sloge itd.; {{/c}}(dobiveno, došlo itd.) s ∼om {{c=0}}razvija se, napreduje itd. na najbolji način, sve sretno teče (o djetetu, imanju itd.){{/c}}