Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
blagorodan — blagòrodan prid. <odr. dnī> DEFINICIJA 1. arh. koji ima duše, ima srca; blag, blagodušan, duševan 2. pov. koji je plemenita roda 3. zast. koji je plemenit, plemenite, oplemenjene sorte (o voću i žitaricama, ob. o pšenici) ETIMOLOGIJA rus.… … Hrvatski jezični portal
nȅblagorodan — prid. 〈odr. dnī〉 koji nije blagorodan, opr. blagorodan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagorodnost — blagòrodnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagorodan ETIMOLOGIJA vidi blagorodan … Hrvatski jezični portal
neblagorodan — nȅblagorodan prid. <odr. dnī>, opr. blagorodan DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. blagorodan … Hrvatski jezični portal
blagòrodnōst — ž osobina onoga koji je blagorodan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagorođe — blagòrōđe sr DEFINICIJA knjiš. u prevedenoj ruskoj literaturi i književnoj esejistici riječ za obraćanje osobi iz plemićkog staleža [vaše blagorođe] ETIMOLOGIJA vidi blagorodan … Hrvatski jezični portal
