bjèžati

bjèžati nesvrš. 〈prez. bjèžīm, imp. bjȅži, pril. sad. bjèžēći, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅, od koga) {{c=0}}a. {{001f}}udaljavati se naglim kretanjem i odmicanjem s mjesta opasnosti {{/c}}[∼ glavom bez obzira bježati u paničnom strahu] {{c=0}}b. {{001f}}okretanjem leđa naglo izmicati c. {{001f}}kloniti se koga, ne željeti njegovo društvo {{/c}}[∼ kao đavo (vrag) od tamjana stalno uporno nešto izbjegavati] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(komu) {{c=0}}a. {{001f}}odmicati u bijegu pred onim koji slijedi ili goni b. {{001f}}izmicati c. {{001f}}isklizavati, ob. iz ruke

∆ {{001f}}{{/c}}bježi! {{c=0}}u dijalogu na riječi sugovornika 1. {{001f}}a. {{001f}}ne može biti, nemoguće i sl., nedvosmisleno poricanje onoga što sugovornik kaže b. {{001f}}ostavi to, pusti na stranu, nema smisla o tome govoriti, besmislice su to (kad sugovornik spominje riječi treće neprisutne strane) 2. {{001f}}opomena u zn. makni se, ne smetaj, čuvaj (samo s bliskima, u ljubeznom tonu ili sa sebi ravnima ili djeci; nepoznatim ljudima i pristojno kaže se: oprez, pazite, oprostite i sl.)

⃞ {{001f}}{{/c}}bježe mi misli {{c=0}}ne mogu se koncentrirati{{/c}}