- srúčiti
- srúčiti (što, se) svrš. 〈prez. srȗčīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. srȗčen〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(na što) {{c=0}}naglo izliti ili izasuti, isipati b. {{001f}}prolomiti se, naglo se izliti {{/c}}[sručila se kiša] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(∅) pren. {{c=0}}pojaviti se iznenada, nahrupiti, navaliti {{/c}}[sručila se nesreća]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.