srȅća

srȅć|a ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}psih. {{c=0}}stanje potpuna zadovoljstva i smirenosti zasnovano na unutarnjem, duševnom miru i skladu u odnosima prema vanjskom svijetu 2. {{001f}}ukupnost okolnosti ili okolnost koja čemu pogoduje {{/c}}[dobra ∼a; loša ∼a; imati ∼e; neka vam je sa ∼om] {{c=0}}3. {{001f}}sretan slučaj {{/c}}[ima ∼u]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}igre na ∼u {{c=0}}igre u kojima se jednostavnim radnjama ili pravilima odlučuje o dobicima ili gubicima u novcu, hazardne igre, kocka, kockanje

⃞ {{001f}}{{/c}}biti pijan (lud) od ∼e {{c=0}}biti vidljivo obuzet srećom; {{/c}}imati više ∼e nego pameti {{c=0}}imati vrlo mnogo sreće, postići više nego što se zaslužuje po svojim osobinama; {{/c}}kamo (lijepe) ∼e! {{c=0}}kad bi se bar to dogodilo, kako bi to bilo lijepo!; {{/c}}nisam te ∼e {{c=0}}nisam toliko sretan da bi mi se to moglo dogoditi; {{/c}}takve sam (ja) ∼e {{c=0}}prati me loša sreća; {{/c}}tko rano rani dvije ∼e grabi posl. {{c=0}}tko rano započne dan bit će uspješan; {{/c}}vrag mu ∼u odnio! {{c=0}}1. {{001f}}neka ga nosi vrag (u ljutnji) 2. {{001f}}neka ga, nek mu bude, nije važno, neka ga voda nosi{{/c}}