Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bjelilo — bjèlilo sr <G mn bjȅlīlā> DEFINICIJA 1. v. bjelina 2. kem. sredstvo, otopina i sl. kojom se izbjeljuje, čini da dobije nijansu bijeloga 3. bijela nijansa željeza u vatri na velikoj temperaturi; bijelo usijanje, bijelo užarenje, bijela žar… … Hrvatski jezični portal
bjelìna — ž 〈G mn bjelínā〉 1. {{001f}}bijela boja kojom što odiše ili kojom se što ističe (put, platno itd.); bjeljavina, bjeloća 2. {{001f}}svjetlost dana koji se najavljuje; bjelilo, jutarnja svjetlost (za razliku od rumenila) 3. {{001f}}sijedo mjesto u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bjelina — bjelìna ž <G mn bjelínā> DEFINICIJA 1. bijela boja kojom što odiše ili kojom se što ističe (put, platno itd.); bijelost, bjeloća, bjeljavina 2. svjetlost dana koji se najavljuje, jutarnja svjetlost (za razliku od rumenila); bjelilo 3.… … Hrvatski jezični portal
bijeljenje — bijéljēnje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. bijeliti 2. kem. uklanjanje prirodne boje s različitih predmeta uz pomoć kem. sredstava, bjelila [sredstvo za bijeljenje jaka kemikalija koja radikalno čisti mrlje i drugu nečistoću sa zaprljane… … Hrvatski jezični portal
cinkov — cȉnkov prid. DEFINICIJA koji je od cinka SINTAGMA cinkova mast preparat koji sadrži cinkov oksid, služi za mazanje i sušenje rana; cinkov hidroksid kem. Zn (OH)2, amfoterni spoj, topljiv u kiselinama i lužinama, netopljiv u vodi; cinkov oksid kem … Hrvatski jezični portal
