- bjȅsomučnīk
- bjȅsomučnīk {{c=0}}({{/c}}bjesòmučnīk{{c=0}}){{/c}} m {{c=0}}({{/c}}bjȅsomučnica ž{{c=0}}){{/c}} 〈N mn -īci〉 {{c=0}}onaj koji je bjesomučan, žestok, mahnit, koji se tako ponaša{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.