- bjȅgnuti
- bjȅgnuti (∅) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. bjȅgni, prid. rad. bjȅgnuo〉 jez. knjiž. ekspr. {{c=0}}pobjeći, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}bjegati{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.