snijêg

snijêg m 〈N mn snjȅgovi/snijêzi knjiš. poet.〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}meteor. {{c=0}}oborina u obliku pojedinačnih ledenih kristala ili udruženih u pahulje {{/c}}[vlažan ∼; mokar ∼; suh ∼; zrnat ∼] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}kulin. {{c=0}}tučeni bjelanjak za kolače 3. {{001f}}ob. {{001f}}u: {{/c}}[∼ na ekranu smetnja]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}granica ∼a {{c=0}}1. {{001f}}klimatska granica, najniža visina kontinuiranog snježnog pokrivača u visokim planinama tijekom ljeta 2. {{001f}}orografska granica, najniža je visina na kojoj izolirane krpe snijega (zaštićene od kopnjenja orografskim uvjetima) ljeti ostaju na tlu; {{/c}}umjetni ∼ {{c=0}}stvaranje snijega pomoću snježnih topova; {{/c}}vječni ∼ {{c=0}}snijeg na visokim planinama koji nikad ne kopni; {{/c}}zrnati ∼ {{c=0}}vrlo sitne, neprozirne i bijele čestice promjera manjeg od 1 mm koje padaju iz oblaka; {{/c}}žuti ∼ {{c=0}}snijeg koji sadrži čestice prašine ili pijeska koji mogu potjecati iz vrlo dalekih predjela

⃞ {{001f}}{{/c}}bijelo kao ∼ {{c=0}}vrlo bijelo; {{/c}}mariti za koga (što) kao za lanjski ∼ {{c=0}}uopće ne mariti; {{/c}}∼ na kosi, ∼ na glavi retor. jez. knjiž. {{c=0}}sijeda kosa, sjedine{{/c}}