- smr̀djeti
- smr̀djeti nesvrš. 〈prez. -īm, prid. rad. -dēći, gl. im. -đēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}širiti smrad 2. {{001f}}{{/c}}(po čemu, čime) {{c=0}}zaudarati {{/c}}[∼ po buđi; ∼ po izmetu; ∼ po truleži]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}smrdi mu + nominativ {{c=0}}nikako ne voli (ono što se spominje u nominativu), ne odgovara mu, ne prija mu, ne godi mu, ne konvenira mu; ne paše mu {{/c}}[izmislit će bilo što da ide u grad, samo nek nije kod kuće, smrdi mu kuća; smrdi mi taj posao; to društvo smrdi]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.