slȕžben

slȕžben prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji se odnosi na službu i obavljanje dužnosti u službi {{/c}}[∼a osoba] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}〈odr.〉 {{c=0}}a. {{001f}}koji je donesen ili priznat od vlasti, koji je vlast ili onaj koji odlučuje snagom zakona, propisa itd., koji ima vrijednost ozakonjene i sl. činjenice {{/c}}[∼a odluka], opr. neslužbeni {{c=0}}b. {{001f}}koji se vrši ili obavlja po dužnosti ili u službi {{/c}}[∼i položaj; ∼i posjet], opr. privatni {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}〈odr.〉 {{c=0}}koji je dogovoren kao važeći u ophođenju, rukovanju čime, razmjeni informacija, radu simpozija, delegacija itd. {{/c}}[∼i jezik]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}radni 4. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}koji je u ponašanju i ophođenju suzdržan, krut, formalan, hladan, {{/c}}opr. srdačan, ležeran, neformalan

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼i jezik {{c=0}}jezik (ili više njih) koji je ustavom propisan kao jezik komunikacije u državnim i javnim službama{{/c}}