slȕšati

slȕšati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}primati sluhom (govor, zvukove) b. {{001f}}biti nazočan; prisustvovati predavanjima {{/c}}[∼ predavanja] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(koga) {{c=0}}pridržavati se čijih uputa, savjeta 3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}slušati jedan drugoga, čuti jedan drugoga, imati smisla za mišljenje drugoga, biti u dijalogu, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}čuti{{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}do slušanja {{c=0}}1. {{001f}}do onda kad opet budemo slušali (koncert i sl.) 2. {{001f}}{{/c}}(njem. kalk.) neol. {{c=0}}formula u razgovorima i odjavama na radiju; do čuvenja, doviđenja {{/c}}pren. razg.{{c=0}}; {{/c}}gladan bi ga (čovjek) slušao, {{c=1}}v. {{ref}}gladan ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}slušaj! (slušajte!) {{c=0}}čuj! čujte!, {{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}čuti ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}slušaj ti! {{c=0}}1. {{001f}}uvod u riječi koje najavljuju mlađem ili nižem po rangu neku oštru pouku koju mora uzeti na znanje, ono prema čemu se mora ravnati i sl. {{/c}}[Slušaj ti! naučit ću ja tebe redu!] {{c=0}}2. {{001f}}grub uvod, blizak početku svađe, kad govornik prelazi na »ti« prema onome kome je do tada davao »vi« {{/c}}[A: Ja sam bio prvi u redu B: Vi ste došli poslije mene A: Slušaj ti, nemoj ti mene praviti budalom!] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}fam. {{c=0}}(ob. u vedrijem raspoloženju kad se u prisnom tonu želi reći ili savjetovati nešto onome s kojim se inače tako razgovara i kad se daje dobar savjet) {{/c}}[slušaj ti, nosi ti ovaj kišobran u muzej, a ne da se ja sramotim kad mi ga ti posudiš]