- slučívati se
- slučívati se nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) slùčujē se, pril. sad. slùčujūćī se, prid. rad. (3. l. jd) slučívalo se〉, {{c=1}}v. {{ref}}slučiti se{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
slučivati — slučívati se nesvrš. <prez. [i] (3. l. jd)[/i] slùčujē se, pril. sad. slùčujūći se, prid. rad. [i] (3. l. jd)[/i] slučívalo se> DEFINICIJA v. slučiti ETIMOLOGIJA vidi slučiti … Hrvatski jezični portal