slȍvo

slȍv|o sr 〈G mn slôvā〉 {{c=0}}1. {{001f}}pismeni znak u alfabetskom pismu; grafem {{/c}}[veliko ∼o; malo ∼o; latiničko ∼o] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}retor. {{c=0}}(prigodni) govor

∆ {{001f}}{{/c}}mrtvo ∼o na papiru {{c=0}}ono što je ostalo neprimijenjeno (mrtva riječ, prazna riječ); {{/c}}početno ∼o {{c=0}}1. {{001f}}slovo kojim riječ počinje 2. {{001f}}u kontekstima upotrebljava se kao stilski postupak da se predoči kako netko nešto ne voli ni čuti {{/c}}[taj nije volio ni M od Matoša]{{c=0}}; {{/c}}∼o zakona {{c=0}}ono što je izrijekom rečeno u tekstu zakona, {{/c}}opr. duh zakona

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}zlatnim ∼ima (zapisati) {{c=0}}trajno zapamtiti{{/c}}