skučiti — skúčiti se svrš. <prez. skȗčīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. skȗčen> DEFINICIJA prignuti se, saviti se, skutriti se, oblikovati tijelo kao da će se saviti u krug ili smanjiti [skučio se da isprosi milostinju] ETIMOLOGIJA s (a) + v. kuk … Hrvatski jezični portal
skućiti — skȕćiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. skȕćen> DEFINICIJA v. okućiti (1,3) ETIMOLOGIJA s (a) + v. kuća … Hrvatski jezični portal
okućiti — òkućiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òkućen> DEFINICIJA 1. steći kuću, stan; skućiti (se) 2. opremiti kuću, stan 3. pren. steći obitelj; skućiti (se) ETIMOLOGIJA o (b) + v. kuća … Hrvatski jezični portal
pùstiti — (koga, što) svrš. 〈prez. p‹stīm, pril. pr. īvši, prid. trp. p‹šten〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [∼ pticu iz krletke] b. {{001f}}dopustiti komu da radi što želi [∼ dijete na izlet] c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skučeno — skȗčeno pril. DEFINICIJA 1. stisnuto, stiješnjeno, zbijeno 2. u okviru malih mogućnosti ETIMOLOGIJA vidi skučiti … Hrvatski jezični portal
skučenost — skȗčenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je skučeno ili osobina onoga koji je skučen ETIMOLOGIJA vidi skučiti … Hrvatski jezični portal
skučen — skȗčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. tijesan, uzak, ograničen [skučen prostor] 2. pren. bez vidika, bez širine; uzak, ograničen [skučen čovjek] ETIMOLOGIJA vidi skučiti … Hrvatski jezični portal
pustiti — pùstiti (koga, što) svrš. <prez. pȕstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pȕšten> DEFINICIJA 1. a. prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [pustiti pticu iz krletke] b. dopustiti komu da radi što želi [pustiti dijete na izlet] c.… … Hrvatski jezični portal
neskučen — nèskūčen prid. <odr. ī>, opr. skučen DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. skučiti, skučen … Hrvatski jezični portal