- bȅzuvjetan
- bȅzuvjet|an prid. 〈odr. -tnī〉 {{c=0}}koji se mora izvršiti bez ikakvih uvjeta; obavezan, neograničen, potpun, apsolutan {{/c}}[∼na predaja; ∼na potreba]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼na kazna pravn. {{c=0}}sudska presuda koja znači automatsko izvršavanje kazne zatvora, namirivanje globe itd., {{/c}}opr. uvjetna kazna
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.