sjȅknuti

sjȅknuti svrš. 〈prez. sjȅknēm, pril. pr. -ūvši, imp. sjȅkni, prid. rad. sjȅknuo〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}zasjeći jednim potezom, ob. jakim i takvim da presiječe ili duboko prodre (nožem u ono što se siječe) 2. {{001f}}{{/c}}(kroza što, čime) pren. {{c=0}}pojaviti se kao nagla prodorna pojava, kao nešto što naglo i duboko siječe; naglo i oštro probiti što kao oštrim predmetom {{/c}}[čim mu mozgom sjekne riječ »ljubav«, sjeti se prošlosti]