- silàbičkī
- silàbičkī prid. {{c=0}}koji se sastoji od slogova, koji tvori slog; slogovni{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
silàbičkī
Look at other dictionaries:
silabički — silàbičkī prid. DEFINICIJA koji se sastoji od slogova, koji tvori slog; slogovni ETIMOLOGIJA vidi silaba … Hrvatski jezični portal
slògōvnī — slògōvn|ī prid. koji se zasniva na slogovima; silabički ∆ {{001f}}∼o pismo lingv. vrsta fonetskog pisma koje bilježi slogove, a ne glasove … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tautosilabički — tautosilàbičkī prid. DEFINICIJA gram. koji pripada istom slogu, opr. heterosilabički ETIMOLOGIJA tauto + v. silaba, silabički … Hrvatski jezični portal
heterosilabički — heterosilàbičkī prid. DEFINICIJA gram. onaj glas ili skupina glasova koji pripadaju raznim slogovima, opr. tautosilabički ETIMOLOGIJA hetero + v. silaba, silabički … Hrvatski jezični portal
izosilabički — izosilàbičkī prid. DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA izosilabički stih jez. knjiž. jednakosložni stih, sastavljen od istog broja slogova ETIMOLOGIJA izo + v. silaba, silabički … Hrvatski jezični portal
