sȁmoglasnīk

sȁmoglasnīk m 〈N mn -īci〉 fon. {{c=0}}zvučni glas ljudskog govora koji nastaje slobodnim prolaskom zračne struje kroz usnu šupljinu, nosilac sloga u riječi (a, e, i, o, u); vokal, otvornik, {{/c}}opr. suglasnik