saòbraćati

saòbraćati
saòbraćati nesvrš. prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 razg. {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}prometovati{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(s kim) srp. {{c=0}}komunicirati, ophoditi se; suobraćati{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • saobraćati — saòbraćati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA razg. 1. (Ø), v. prometovati 2. (s kim) srp. komunicirati, ophoditi se; suobraćati ETIMOLOGIJA s (a) + v. obrat, obraćati …   Hrvatski jezični portal

  • komunicírati — dv. 〈prez. komunìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}održati/održavati komunikaciju s kim 2. {{001f}}saobraćati; prometovati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prometovati — prómetovati (Ø) nesvrš. <prez. prómetujēm, pril. sad. prómetujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA konstr. biti u prometu, voziti, prevoziti, ploviti, letjeti, održavati veze, povezivati (dva ili više odredišta); saobraćati, usp. promet (1)… …   Hrvatski jezični portal

  • saobraćajac — saobraćájac m <G jca, N mn jci> DEFINICIJA policajac koji regulira promet; prometnik ETIMOLOGIJA vidi saobraćati …   Hrvatski jezični portal

  • saobraćajčev — saobraćájčev prid. DEFINICIJA koji pripada saobraćajcu ETIMOLOGIJA vidi saobraćati …   Hrvatski jezični portal

  • saobraćajka — saobràćājka ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA v. saobraćajac ETIMOLOGIJA vidi saobraćati …   Hrvatski jezični portal

  • saobraćaj — sȁobraćāj m DEFINICIJA 1. kontakt među ljudima [poštanski saobraćaj; telefonski saobraćaj]; komunikacija 2. prijevoz ljudi i roba [željeznički saobraćaj; zrakoplovni saobraćaj], usp. promet ETIMOLOGIJA vidi saobraćati …   Hrvatski jezični portal

  • saobraćajni — sȁobraćajnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na saobraćaj ETIMOLOGIJA vidi saobraćati …   Hrvatski jezični portal

  • saobraćajnica — saobraćájnica ž DEFINICIJA v. prometnica ETIMOLOGIJA vidi saobraćati …   Hrvatski jezični portal

  • komunicirati — komunicírati dv. <prez. komunìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. održati/održavati komunikaciju s kim 2. saobraćati; prometovati ETIMOLOGIJA vidi komunikacija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”