- samoljèpljiv
- samoljèpljiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se lijepi na površinu čega bez upotrebe posebnog ljepila {{/c}}[∼a traka; ∼a naljepnica], {{c=1}}usp. {{ref}}číčak2{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
samoljepljiv — samoljèpljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se lijepi na površinu čega bez upotrebe posebnog ljepila [samoljepljiva traka; samoljepljiva naljepnica], usp. čičak traka, v. čičak ETIMOLOGIJA samo + v. lijepiti, ljepljiv … Hrvatski jezični portal