- bȅg
- bȅg m 〈N mn bègovi/bȅzi jez. knjiž.〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}pov. {{c=0}}a. {{001f}}plemićki naslov u Osmanskom Carstvu b. {{001f}}visoki vojni ili civilni dostojanstvenik {{/c}}[alaj∼; begler∼; sandžak-∼] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}reg. {{c=0}}gospodin, gospodar, ugledan čovjek, dodaje se iza vlastitog imena {{/c}}[Mustaj-∼] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}kat. reg. zast. {{c=0}}mladoženja{{/c}}✧ {{001f}}tur.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.