rȃdnī

rȃdn|ī prid. {{c=0}}koji se odnosi na rad, koji je u vezi s radom, koji služi za rad

∆ {{001f}}{{/c}}∼a jedinica {{c=0}}dio zaposlenih u poduzeću ili ustanovi koji u procesu rada predstavljaju cjelinu i imaju određenu samostalnost; {{/c}}∼a knjižica {{c=0}}javna isprava koja služi za dokazivanje stručnosti, kvalifikacije, radnog staža i pojedinih prava iz socijalnog osiguranja; {{/c}}∼a snaga {{c=0}}ukupnost svih radno sposobnih ljudi u nekoj zajednici; skup ljudi koji su plaćeni za svoj rad; {{/c}}∼a zajednica {{c=0}}svi zaposleni (radnici i službenici) u jednom poduzeću ili ustanovi; {{/c}}∼i dan {{c=0}}vrijeme koje se provodi na radu u jednom danu; {{/c}}∼i odnos {{c=0}}odnos između posloprimca i privatnika, poduzeća, ustanove ili države, kao poslodavca; skup prava i obveza koji jest (ili bi trebao biti) reguliran individualnim ili kolektivnim ugovorom; {{/c}}∼i posjet dipl. {{c=0}}posjet visokih državnih predstavnika stranoj zemlji, koji ima neslužbeni, radni značaj bez ceremonijala i protokolarnih elemenata; {{/c}}∼i spor {{c=0}}spor između radnika i poslodavca oko ugovorenih ili zakonskih prava i obveza nastao iz radnog odnosa; {{/c}}∼i staž {{c=0}}vrijeme, ob. mjereno godinama, koje treba provesti na radu da bi se stekla neka prava koja iz toga proizlaze (godišnji odmor, mirovina itd.), vrijeme provedeno u radnom odnosu; {{/c}}∼o pravo {{c=0}}skup pravnih propisa koji uređuju radne odnose između posloprimca i poslodavca; {{/c}}∼o vrijeme {{c=0}}pravnim propisima ili sporazumom utvrđeno vrijeme u kojem je radnik dužan osobno obavljati određeni posao{{/c}}