bezákonje

bezákonje
bezákonje sr {{c=0}}1. {{001f}}stanje bez zakona, bespravo stanje; bespravlje, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}nezakonitost{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}nezakonit čin{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • bezakonje — bezákonje sr DEFINICIJA 1. stanje bez zakona, bespravo stanje, usp. bezakonitost 2. nezakonit čin ETIMOLOGIJA vidi bezakonit …   Hrvatski jezični portal

  • anomija — anòmija2 ž DEFINICIJA 1. sociol. situacija u kojoj pojedinac ili društvena grupa odbacuje vladajuće ciljeve u društvu, vrednote ili dotada uobičajene oblike ostvarivanja tih ciljeva, a ne uspostavlja svoje; bezakonje, rasulo, nered 2. psih.… …   Hrvatski jezični portal

  • Tȅksas — (Texas) m 1. {{001f}}a. {{001f}}geogr. država na JZ SAD a b. {{001f}}〈indekl.〉 pren. mjesto, pokrajina ili država gdje vlada bezakonje i pravo jačega 2. {{001f}}(teksas) tkanina, platno što se ob. koristi za izradu traperica; jeans, traper, denim …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • anòmija — ž 1. {{001f}}sociol. situacija u kojoj pojedinac ili društvena grupa odbacuje vladajuće ciljeve u društvu, vrednote ili dotada uobičajene oblike ostvarivanja tih ciljeva, a ne uspostavlja svoje; bezakonje, rasulo, nered 2. {{001f}}psih. gubitak… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bèzvlāđe — sr stanje bez vlasti; bezakonje, anarhija, bezvlašće …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bèščīnje — sr arh. bezakonje ✧ {{001f}}stsl …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nezákonitōst — ž svojstvo onoga što je nezakonito; bezakonje [∼ postupka] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sakrìlēgīj — (sakrilêgīj) m 1. {{001f}}hotimični čin koji obeščašćuje neku osobu, predmet ili mjesto; svetogrđe, oskvrnuće, oskvrnjenje, bogohuljenje, skrnavljenje 2. {{001f}}pren. zločin, bezakonje ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zùlum — m ekspr. reg. 1. {{001f}}nasilje, bezakonje, tiranija 2. {{001f}}nepravda ✧ {{001f}}tur. ← arap …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sakrilegij — sakrìlēgīj (sakrilȇgīj) m DEFINICIJA 1. hotimični čin koji obeščašćuje neku osobu, predmet ili mjesto; svetogrđe, oskvrnuće, oskvrnjenje, bogohuljenje, skrnavljenje 2. pren. zločin, bezakonje ETIMOLOGIJA lat. sacrilegium …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”