- besprízivan
- bespríziv|an prid. 〈odr. -vnī〉 pravn. {{c=0}}koji ne trpi priziva, koji se ne može opozvati, na koji se ne može žaliti, na koji se ne može uložiti žalba, koji se ne može poreći {{/c}}[∼an sud; ∼na odluka; ∼no rješenje]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.