- rázvratnīk
- rázvratnīk {{c=0}}({{/c}}ràzvratnīk{{c=0}}){{/c}} m {{c=0}}({{/c}}rázvratnica ž{{c=0}}){{/c}} 〈V -īče, N mn -īci〉 {{c=0}}onaj koji se odao razvratu{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
razvratnik — rázvratnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji se odao razvratu ETIMOLOGIJA vidi razvratiti … Hrvatski jezični portal
razvrátnik — a m (ȃ) ekspr. razvraten človek: razvratniki in pokvarjenci … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kined — kìnēd m <G kinéda> DEFINICIJA pov. 1. pejor. u antici, homoseksualac 2. plesač lascivnih plesova 3. razvratnik ETIMOLOGIJA grč. kínaidos: razvratnik … Hrvatski jezični portal
blȗdnīk — m (blȗdnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 pejor. 1. {{001f}}onaj koji se odaje bludu; razvratnik 2. {{001f}}arh. skitač, lutalica 3. {{001f}}zast. krivovjerac, heretik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
libèrtīn — m 〈G libertína〉 1. {{001f}}pov. u antičkom Rimu, slobodnjak, rob koji je manumisijom pušten na slobodu 2. {{001f}}pov. u hrv. ugarskom feudalnom pravu, slobodnjak, seljak koji živi i radi na plemićkoj zemlji, ali ima pravo selidbe 3. {{001f}}pren … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ráspusnīk — m (ráspusnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji je raspustan; razvratnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rázvratnički — pril. kao razvratnik, na način razvratnika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bludnik — blȗdnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA pejor. 1. onaj koji se odaje bludu; razbludnik, razvratnik 2. arh. skitač, lutalica 3. zast. krivovjerac, heretik ETIMOLOGIJA vidi blud … Hrvatski jezični portal
razvratnički — rázvratnički pril. DEFINICIJA kao razvratnik, na način razvratnika ETIMOLOGIJA vidi razvratiti … Hrvatski jezični portal
razvratnica — rázvratnica ž DEFINICIJA v. razvratnik ETIMOLOGIJA vidi razvratiti … Hrvatski jezični portal