Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
razlikovati — rázlikovati (koga, što, se) nesvrš. <prez. ràzlikujēm, pril. sad. kujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. uočavati razliku, znati da dvoje nije jednako, da je drugačije [razlikovati boje; razlikovati laž od istine] 2. pridavati komu ili čemu… … Hrvatski jezični portal
razlikováti — újem nedov. (á ȗ) 1. videti, občutiti različnost med čim: razlikovati barve; razlikovati užitne in neužitne gobe; razlikovati kak predmet od drugih; razlikovati med posameznimi glasovi; med temi stvarmi moramo dobro razlikovati; razlikovati po… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
diferencírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. diferèncīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. diferèncīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(koga, što) (na)praviti razliku između čega; odvojiti/odvajati, razlikovati, razdvojiti/razdvajati 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȗn — m 〈zb. trȗnje〉 1. {{001f}}vrlo sitan djelić drveta 2. {{001f}}pren. sasvim mala količina čega; truh ⃞ {{001f}}bez ∼a (čega) bez imalo (čega); ne razlikovati se ni za ∼ nimalo se ne razlikovati; ni ∼a nimalo [ni ∼a povjerenja]; ni ∼a, bez ∼a… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nerazlikovanje — nerázlikovānje sr DEFINICIJA neuočavanje razlika; neraspoznavanje, nerazumijevanje, opr. razlikovanje, v. razlikovati ETIMOLOGIJA ne + v. razlika, razlikovati … Hrvatski jezični portal
trun — trȗn m <zb. trȗnje> DEFINICIJA 1. vrlo sitan djelić drveta 2. pren. sasvim mala količina čega; truh, trunka FRAZEOLOGIJA bez truna (čega) bez imalo (čega); ne razlikovati se ni za trun nimalo se ne razlikovati; ni truna nimalo [ni truna… … Hrvatski jezični portal
diferencirati — diferencírati dv. <prez. diferèncīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. diferèncīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga, što) (na)praviti razliku između čega; odvojiti/odvajati, razdvojiti/razdvajati, razlikovati… … Hrvatski jezični portal
distingvírati — (što) dv. 〈prez. distìngvīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 odvojiti/odvajati po razlici (ob. o pojmovima); razlikovati, (raz)lučiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȁjkati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 fam. podr. govoriti pretjerano kajkavski, govoriti štokavski s očitim primjesama kajkavskog narječja, nastojati se razlikovati pomoću kajkavskog govora … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lúčiti — nesvrš. 〈prez. lȗčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 1. {{001f}}(što od čega) a. {{001f}}arh. dijeliti (što od čega) b. {{001f}}uočavati da što nije jednako s čim drugim; razlikovati 2. {{001f}}(što) u procesu davati iz sebe; ispuštati iz… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
