- rásipnīk
- rásipnīk m {{c=0}}({{/c}}rásipnica ž{{c=0}}){{/c}} 〈V -īče, N mn -īci〉 {{c=0}}onaj koji mnogo troši, rasipa, razbacuje (novac, imovinu); raspikuća{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
rásipnīk
Look at other dictionaries:
rasipnik — rásipnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji mnogo troši, rasipa, razbacuje (novac, imovinu); raspikuća ETIMOLOGIJA vidi rasipati … Hrvatski jezični portal
rásipnički — pril. kao rasipnik, na način rasipnika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prodigus — pròdigus m DEFINICIJA onaj koji mnogo troši, rasipa, razbacuje (novac, imovinu); rasipnik, rastrošnik ETIMOLOGIJA lat … Hrvatski jezični portal
rasipnički — rásipnički pril. DEFINICIJA kao rasipnik, na način rasipnika ETIMOLOGIJA vidi rasipati … Hrvatski jezični portal
rasipnica — rásipnica ž DEFINICIJA v. rasipnik ETIMOLOGIJA vidi rasipati … Hrvatski jezični portal
raskalašan — rȁskalāšan prid. <odr. šnī> DEFINICIJA koji je sklon raspojasanom ponašanju, sklon raskalašnosti ETIMOLOGIJA raz + tur. kalleş: rasipnik ← arap. qälläš ← perz. qalāš … Hrvatski jezični portal
kalaš — kàlāš m <G kaláša> DEFINICIJA reg. 1. a. onaj koji uludo troši imetak; rasipnik, raspikuća b. onaj koji se ponaša i živi raskalašeno; raskalašnik 2. a. skitnica, propalica b. onaj koji uzima zajam ne misleći vratiti; varalica ONOMASTIKA pr … Hrvatski jezični portal
harčlija — hàrčlija m <N mn e> DEFINICIJA reg. rasipnik, rastrošnik ETIMOLOGIJA vidi harač … Hrvatski jezični portal
