ràzbiti

ràzbiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. rȁzbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. razbìjen/rȁzbīt, imp. ràzbīj〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(što, se) {{c=0}}učiniti da se što razlomi, da prestane biti cjelina, da postane skup od dva ili više nepovezanih dijelova b. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}ozlijediti (udarcem ili pri padu) {{/c}}[∼ nos; ∼ koljeno] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(koga) {{c=0}}a. {{001f}}pobijediti, poraziti, izazvati rasulo, onesposobiti, probiti, dovesti u nered {{/c}}[∼ vojsku; ∼ obranu; ∼ organizaciju] {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}istući {{/c}}[razbit ću te] {{c=0}}3. {{001f}}a. {{001f}}učiniti neujednačenim, nepravilnim; potkopati, narušiti {{/c}}[∼ slogu] {{c=0}}b. {{001f}}razoriti, uništiti c. {{001f}}učiniti da se što ublaži ili iščezne; potisnuti, suzbiti, svladati {{/c}}[∼ sumnje; ∼ predrasude; ∼ potištenost] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(kome što) {{c=0}}isprebijati koga s teškim ozljedama {{/c}}[∼ nos]