rȅlatīvan

rȅlatīv|an prid. 〈odr. -vnī〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}koji podrazumijeva neki odnos, koji je u odnosu, u vezi s drugim pojmovima i pojavama, ovisan o određenom uvjetu i okolnosti b. {{001f}}koji nema vrijednost sam po sebi, nego samo u odnosu na nešto drugo, koji svoje značenje potvrđuje samo u usporedbi s drugim pojmovima, {{/c}}opr. apsolutan {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}gram. {{c=0}}odnosni {{/c}}[∼na rečenica; ∼na zamjenica] {{c=0}}3. {{001f}}osrednji, nepotpun, nedostatan {{/c}}[∼an mir]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼an sluh glazb. {{c=0}}sposobnost raspoznavanja međusobnog odnosa tonova (prema funkcijama u tonalitetu, visinskoj razlici ili skupnom dojmu u akordu), {{/c}}opr. apsolutan sluh{{c=0}}; {{/c}}∼na većina {{c=0}}većina izbornog tijela i dobivenih glasova na izborima, manja od 50%; {{/c}}∼na visina {{c=0}}razlika između apsolutnih visina dviju točaka u reljefu; {{/c}}∼na vlažnost {{c=0}}količina vodene pare u zraku, izražene u postotku maksimuma koji zrak može primiti pri određenoj temperaturi; {{/c}}∼ni brojevi mat. {{c=0}}brojevi kojima je vrijednost određena apsolutnim iznosom i predznakom

{{/c}}✧ {{001f}}njem. ← lat.