Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
recitacija — recitácija ž DEFINICIJA 1. javno kazivanje pjesme s posebnom dikcijom, usp. deklamacija 2. meton. pjesma pogodna za recitiranje ETIMOLOGIJA lat. recitatio: čitanje naglas ≃ recitare: čitati naglas ≃ re + citare: okupiti, izložiti … Hrvatski jezični portal
recitácija — e ž (á) umetniško branje, podajanje (pesniškega) teksta: recitacija znane pesmi; besedilo je primerno za recitacijo / zborna recitacija / poslušati recitacijo; na sporedu proslave je bilo tudi nekaj recitacij ● indijanske pesmi so pogosto le… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
recitatorski — recìtātorskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na recitatore ETIMOLOGIJA vidi recitacija … Hrvatski jezični portal
recitatorski — recìtātorski pril. DEFINICIJA kao recitator, na način recitatora ETIMOLOGIJA vidi recitacija … Hrvatski jezični portal
recitatorstvo — recìtātorstvo sr <G mn tāvā/ ā> DEFINICIJA recitiranje kao pojava u javnim nastupima, govorništvu, načinu izražavanja i artikuliranja riječi ETIMOLOGIJA vidi recitacija … Hrvatski jezični portal
recitirati — recitírati (što) nesvrš. <prez. recìtīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA čitati ili govoriti napamet umjetnički tekst pred slušateljima, izvoditi recitaciju; deklamirati ETIMOLOGIJA vidi recitacija … Hrvatski jezični portal
recitativnost — recitatívnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je recitativno ETIMOLOGIJA vidi recitacija … Hrvatski jezični portal
recitator — recìtātor (recitȃtor) m DEFINICIJA onaj koji recitira, umjetnik u recitiranju ETIMOLOGIJA vidi recitacija … Hrvatski jezični portal
recitatorica — recìtātorica ž DEFINICIJA v. recitator ETIMOLOGIJA vidi recitacija … Hrvatski jezični portal
recitacijski — recitàcījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na recitaciju ETIMOLOGIJA vidi recitacija … Hrvatski jezični portal
