- razobrúčiti
- razobrúčiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. razòbrūčīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. razòbrūčen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}osloboditi obruča, skinuti obruče (koji drže bačvu, kacu itd.) 2. {{001f}}{{/c}}(se) pren. {{c=0}}raspustiti se, postati neodgovoran, popustiti u stezi, postati nediscipliniran 3. {{001f}}{{/c}}(koga, što) pren. {{c=0}}raspustiti, pustiti da se raspusti, da popuste stege{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.