Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
razlučiti — razlúčiti (što, se) svrš. <prez. ràzlūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràzlūčen> DEFINICIJA 1. rastaviti, razdijeliti, razdvojiti, odvojiti (s namjerom da se razlikuje ili zato što se razlikuje) 2. jasno uočiti razliku [razlučiti što je… … Hrvatski jezični portal
ruşui — RUŞUÍ, ruşuiésc, vb. IV. tranz. (Mold.; înv.) A uzurpa, a lua în stăpânire prin forţă. (din sl. rušiti = a lua, a înlătura; la origine, se spunea probabil despre schimbarea pe ascuns a poziţiei pietrelor de hotar ale unei proprietăţi; de aici, cu … Dicționar Român
razlučiv — razlùčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može razlučiti; rastavljiv, razdjeljiv ETIMOLOGIJA vidi razlučiti … Hrvatski jezični portal
razlučivati — razlučívati (što, se) nesvrš. <prez. razlùčujēm, pril. sad. razlùčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. razlučiti ETIMOLOGIJA vidi razlučiti … Hrvatski jezični portal
nerazlučiv — nerazlùčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može razlučiti, odijeliti ETIMOLOGIJA ne + v. razlučiti, razlučiv … Hrvatski jezični portal
crijévo — crijév|o sr 〈N mn a, zb. crijêvlje〉 1. {{001f}}anat. dio probavnog sustava između želuca i čmara, dug rastezljiv dio probavnog sustava u čovjeka i u životinja [tanko ∼o; debelo ∼o; slijepo ∼o; dvanaestpalačno ∼o dvanaesterac] 2. {{001f}}gibak,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nerazlùčiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može razlučiti, odijeliti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
raspòznati — (što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. rȁspoznao, prid. trp. rȁspoznāt〉 1. {{001f}}uočiti razliku među viđenim pojavama; razaznati 2. {{001f}}postati svjestan čega; razlučiti, uvidjeti, prepoznati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razdijéliti — (što, se) svrš. 〈prez. ràzdijēlīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ràzdijēljen〉 1. {{001f}}podijeliti u skupine (o osobama) 2. {{001f}}razlučiti, odijeliti [∼ žito od kukolja] 3. {{001f}}rasporediti, razmjestiti tako da se dijeli [∼ kosu];… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razlučívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. razlùčujēm (se), pril. sad. razlùčujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}razlučiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
