ravnotéža

ravnotéž|a ž {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}fiz. {{c=0}}stanje mirovanja tijela kad su sve sile koje na njega djeluju međusobno neutralizirane, kad se njihovo djelovanje potire {{/c}}[stabilna ∼a; labilna ∼a; indiferentna ∼a] {{c=0}}b. {{001f}}stanje organizma ili tvari pri kojem suprotstavljene reakcije stoje u najpovoljnijem omjeru 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}ujednačen odnos, sklad između duhovnih osobina, duhovne angažiranosti, djelatnosti i sl.; ujednačenost, usklađenost, ravnovjesje 3. {{001f}}odnos snaga koji onemogućuje nadmoć jednih nad drugima; ujednačenost snaga (država, političkih itd.) 4. {{001f}}{{/c}}bank. {{c=0}}stanje zaključnog računa kad su aktiva i pasiva jednake, usklađenost primitaka i izdataka

⃞ {{001f}}{{/c}}ispasti iz ∼e {{c=0}}prestati vladati sobom, izgubiti kontrolu nad svojim postupcima; {{/c}}izbaciti iz ∼e {{c=0}}učiniti da tko prestane vladati sobom{{/c}}