- rajètīn
- rajètīn m 〈G rajetína〉 pov. {{c=0}}kršćanin u Osmanskom Carstvu koji je morao plaćati danak; podanik, kmet{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
rajetin — rajètīn m <G rajetína> DEFINICIJA pov. kršćanin u Osmanskom Carstvu koji je morao plaćati danak; podanik, kmet ETIMOLOGIJA vidi raja … Hrvatski jezični portal
kȅsedžija — m 〈N mn e〉 1. {{001f}}pov. u Osmanskom Carstvu, hajduk islamske vjere (hajduk koji nije rajetin, pa se tako i ponaša, odijeva i jaše konja); krdžalija 2. {{001f}}reg. onaj koji dobro siječe, dobar borac; megdandžija u hladnom oružju 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zìmija — m pov. nemuslimanski podanik u Osmanskom Carstvu, pripadnik raje; rajetin ✧ {{001f}}tur. ← arap … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kesedžija — kȅsedžija m <N mn e> DEFINICIJA 1. pov. u Osmanskom Carstvu, hajduk islamske vjere (hajduk koji nije rajetin, pa se tako i ponaša, odijeva i jaše konja); krdžalija 2. reg. onaj koji dobro siječe, dobar borac; megdandžija u hladnom oružju 3 … Hrvatski jezični portal
zimija — zìmija m DEFINICIJA pov. nemuslimanski podanik u Osmanskom Carstvu, pripadnik raje; rajetin ETIMOLOGIJA tur. zimmi ← arap. ḍimmiyy: zaštićen; štićenik … Hrvatski jezični portal