- pȗtnica
- pȗtnica ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}putnik{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}putovnica{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pȗtnica
Look at other dictionaries:
putnica — pȗtnica ž DEFINICIJA 1. isprava koja služi kao dozvola za putovanja iz jedne države u drugu, usp. putovnica 2. v. putnik ETIMOLOGIJA vidi put [b] (I)[/b] … Hrvatski jezični portal
putóvnica — ž admin. neol. isprava koja služi kao dozvola za putovanje iz jedne države u drugu; putnica, pasoš ∆ {{001f}}diplomatska ∼ putna isprava koju ministarstvo vanjskih poslova izdaje diplomatskim i konzularnim predstavnicima kao dokaz njihova… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȃsoš — m razg. 1. {{001f}}knjižica (dokument) sa slikom vlasnika koja omogućuje slobodno kretanje preko granica država; putna isprava, putnica, putovnica [zatražiti ∼; izvaditi ∼] 2. {{001f}}isprava o vlasništvu stoke (na sajmovima) [stočni ∼] ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȗtnīk — m (pȗtnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji putuje ∆ {{001f}}∼ namjernik putnik koji se slučajno nađe u gostima; slijepi ∼ putnik bez plaćene karte, bez dokumenata, koji putuje ilegalno; svjetski ∼ putnik koji putuje svijetom; trgovački ∼ putnik… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
putovnica — putóvnica ž DEFINICIJA admin. neol. isprava koja služi kao dozvola za putovanje iz jedne države u drugu; putnica, pasoš SINTAGMA diplomatska putovnica putna isprava koju ministarstvo vanjskih poslova izdaje diplomatskim i konzularnim… … Hrvatski jezični portal
