Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
postojeći — póstojēćī prid. DEFINICIJA 1. koji postoji, koji jest; egzistirajući, stvarni 2. kojeg ima u onome o čemu se govori (o stvarima, sastavnim dijelovima smjesa, kemijskih spojeva itd.) [postojeći problemi] ETIMOLOGIJA vidi postojati … Hrvatski jezični portal
indivíduum — (indivîduum) m 1. {{001f}}svaki samostalno postojeći organizam 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}individua{{/ref}} 3. {{001f}}razg. pejor. sumnjiva, beznačajna ličnost; tip … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mŕsiti — mŕsiti1 nesvrš. 〈prez. mȓsīm, pril. sad. sēći, gl. im. mŕšēnje〉 (∅) jesti mrsnu hranu, ne postiti mŕsiti2 nesvrš. 〈prez. mȓsīm, pril. sad. sēći, gl. im. mŕšēnje〉 (što) premještati tako da se kvari red, postojeći smjer; zapletati [∼ kosu; ∼ konac; … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nadozídati — svrš. 〈prez. nadòzīdām, pril. pr. āvši, prid. trp. nadòzīdān〉 povisiti postojeći zid ili zidanu zgradu [∼ jedan kat]; nadograditi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nedòstajūćī — prid. koji nedostaje u nekoj cjelini, nizu, seriji itd. [∼ dio; ∼ primjerak], opr. ob. postojeći, koji se uklapa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nepóstojēćī — nepóstojēć|ī prid. koji ne postoji, kojega je tko izmislio [∼i svijet; ∼e poduzeće; ∼a banka]; lažan, opr. postojeći … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅka — (nȅk) vezn. (zavisni) 1. {{001f}}a. {{001f}}(namjerni) da [donio je ∼ se nađe] b. {{001f}}(pogodbeni) ako, ako samo [∼ dođe i gotovo je] c. {{001f}}(dopusni) makar, makar da, iako [∼ sam siromah, volim život] 2. {{001f}}riječ za iskazivanje… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pođòniti — (što) svrš. 〈prez. pòđonīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòđonjen〉 kovanjem, šivanjem, lijepljenjem itd., postaviti đon cipele (ob. na već postojeći đon nošene cipele); staviti poplate, šjolati, {{c=1}}usp. {{ref}}đon{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prı̏sutan — prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji se nalazi na mjestu gdje se što zbiva; nazočan, opr. odsutan 2. {{001f}}koji je svjestan događanja oko sebe, koji je koncentriran [∼ duhom] 3. {{001f}}razg. koji čini sastavni dio smjese ili stvari; postojeći,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȃvī — prȃv|ī prid. 1. {{001f}}koji je istinski; izvoran, prirodan, postojeći, opr. lažan, krivotvoren, umjetan, izmišljen [∼i dijamant; ∼i novac; ∼i doživljaj] 2. {{001f}}koji odgovara predodžbi o valjanosti [∼i čovjek; ∼i momak] 3. {{001f}}koji… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
