- pòsljednjī
- pòsljednj|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}koji se nalazi ili slijedi na kraju čega, za kojim ne slijedi ništa; zadnji 2. {{001f}}koji je jedini ostao, koji je preostao 3. {{001f}}koji prethodi sadašnjemu, koji je upravo spomenut, koji se događa neposredno prije sadašnjega {{/c}}[ovaj ∼i]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}potonji 4. {{001f}}koji se upravo pojavio {{/c}}[∼i modni krik]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}najnoviji 5. {{001f}}konačni, zaključni, definitivni {{/c}}[∼i sud; ∼a instanca] {{c=0}}6. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}najbeznačajniji, najgori, najlošiji {{/c}}[∼i ološ]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼a pomast kat. {{c=0}}sakrament, pomazanje posvećenim uljem pred smrt; {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}pomazanje (bolesničko) ∆{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼a večera rel. {{c=0}}Kristova posljednja večera s učenicima večer prije raspeća, održana prema svim pravilima obredne pashalne večere; {{/c}}∼i Mohikanac {{c=0}}onaj koji je još jedini preostao {{/c}}[∼i Mohikanac koji još lovi potočne rakove]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}i ne na ∼em mjestu... {{c=0}}formula kojom se najavljuje u izlaganju da će kao posljednje ali ne najmanje važno biti još nešto rečeno {{/c}}[i ne na ∼em mjestu dužni smo reći da je P. M. odličan predavač]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.